Grijanje na UNP, ulje i struju - formalnosti
Različiti sustavi grijanja zahtijevaju različite formalnosti. Instalacije za grijanje uvijek bi trebale biti izrađene prema nacrtu koji je pripremila osoba s dozvolama koje zahtijevaju uredi. Usporedimo formalnosti povezane s plinskim, električnim i uljnim instalacijama grijanja.
Različiti sustavi grijanja - različite formalnosti
Instalacijski projekt co
Ako kupimo dizajn gotove kuće, primit ćemo ga zajedno s projektom grijanja kuće, ali kada naručimo pojedinca, sami se moramo pobrinuti za dizajn instalacije. Ovisno o odabranoj vrsti grijanja, morat ćemo obaviti i razne formalnosti u uredima.
Sukladno nalogu ministra za infrastrukturu o detaljnom obimu i obliku građevinskog projekta, u arhitektonski dizajn kuće trebaju biti uključene i električne instalacije, kao i plinske, grijanje i druge instalacije koje omogućuju uporabu građevinskog objekta prema namjeri. Dakle, bez obzira na to što želimo zagrijati kuću, moramo imati projekt instalacije grijanja koji je izradio stručnjak i potpisan od strane osobe ovlaštene za projektiranje sanitarne (plinske ili uljne kotlovnice), plinske (ugradnja spremnika i plinskog priključka) i električne (instalacija za dovod grijanja) električni).
Grijanje na naftu i plin
Da biste koristili grijanje na plin ili ulje, morate izgraditi sustav grijanja, kotlovnicu i sustav spremnika.
Spremnici za gorivo obično se postavljaju kod kuće, u kotlovnici ili u susjednoj prostoriji. Instalateri ih tretiraju kao opremu kotlovnice (ponekad se mogu kupiti u kompletu s uljnim kotlom). Dizajn instalacije spremnika sastavni je dio dizajna kotlovnice. Ne morate dobiti dodatne dozvole za skladištenje ili upotrebu loživog ulja.
Ukapljeni plin zahtijeva više napora. Spremnik za plin postavljen je pored kuće - na parceli ili pod zemljom. Zajedno s kanalom, kroz koji će plin dolaziti u zgradu (priključak), tretira se kao zasebna instalacija koju izvode neovisno o instalacijama koje se nalaze unutar kuće, a često ih vrši drugi tim. To je, između ostalog, povezano s činjenicom da se gotovo nitko ne odluči kupiti tenk za vlastiti. Iznajmljivanje ili pozajmljivanje distributera tekućeg plina mnogo je popularnije. Time se izbjegava potreba da se uloži velika količina na početku instalacije.
Nakon potpisivanja ugovora s dobavljačem plina, on će naručiti ovlaštenoj osobi da izvrši dizajn instalacije spremnika, opskrbiti nas spremnikom, spojiti ga na unutarnju instalaciju u zgradi, pružiti stručni nadzor nad radovima i organizirati odgovarajuća odobrenja. Ovisno o uvjetima ponude, morat ćemo pokriti samo dio troškova ugradnje, ostatak će se pobrinuti za ostatak. Tada se moramo i obvezati da ćemo snositi troškove iznajmljivanja i upravljanja spremnikom te da ćemo, u zamjenu za nisku cijenu sustava spremnika, naručiti određenu količinu plina od vlasnika spremnika, koji ostaje tvrtka koja ga opskrbljuje. Ako se želimo odreći kupnje plina iz njega tijekom ugovornog razdoblja, morat ćemo platiti kaznu kako bismo pokrili troškove ugradnje spremnika.
Od formalnosti koje moramo ispuniti kao vlasnici parcele ostaje obavijest u povijat starosti o izgradnji spremnika (za ugradnju spremnika kapaciteta veće od 7 m³ potrebna vam je građevinska dozvola, ali tipični spremnici za kućne instalacije grijanja snage manjih od 50 kW, imaju kapacitet od samo 2, 7 m³). Ako za prostor na kojem treba spremiti rezervoar postoji valjani prostorni plan razvoja, uvjete za izgradnju tanka i plinskog priključka moraju se dobiti u uredu općine. U tu svrhu se u informativne svrhe mora podnijeti prijava zajedno s geodetskom kartom s oznakom mjesta rezervoara. Tek na temelju dobivenih uvjeta gradnje može se završiti instalacijski projekt, koji mora biti priložen građevinskoj prijavi. Ako u roku od 30 dana od podnošenja prijave ne primimo administrativnu odluku kojom je odbijamo, možemo nastaviti s radovima.
Različiti sustavi grijanja - različite formalnosti
Električno grijanje
Za upotrebu električne energije morate sklopiti ugovor s energetskom tvrtkom. Naravno, potpisujemo ugovor bez obzira želimo li imati električno grijanje ili ne (bez struje je danas nemoguće normalno živjeti), ali u slučaju grijanja potrebno je više energije. U zahtjevu koji se podnosi uredu za korisnike potrošača energetske regije treba navesti kapacitet priključka, procijenjenu godišnju potrošnju energije i očekivani datum kada će se energija potrošiti.
Uz zahtjev se prilaže dokument kojim se potvrđuje pravni naziv podnositelja zahtjeva za korištenje pogona u kojem će se koristiti električna oprema ili instalacije (ili izjava o dostavi takvog dokumenta prije potpisivanja ugovora o priključenju), kao i plan građevine ili situacijska skica koja određuje mjesto povezanog objekta u odnosu na postojeći mreže i susjedni objekti.
Nakon ispitivanja aplikacije, energetska tvrtka izdaje uvjete priključenja na mrežu i nacrt ugovora u kojem je naveden rok za priključenje, iznos naknade i uvjeti za stavljanje imovine na raspolaganje za priključenje. Projektni i montažni radovi započinju nakon potpisivanja ugovora.
U istu skupinu primatelja uključeni su svi korisnici koji su priključeni na distribucijsku mrežu s naponom ne većim od 1 kV i priključnom snagom ne većom od 40 kW, te stoga dovoljnim za grijanje obiteljske kuće prosječne veličine. Dakle, bez obzira na to hoće li se kuća grijati strujom ili ne, možete koristiti istu tarifu. Problem može biti samo velika priključna snaga potrebna za postavljanje električnog grijanja. Može se ispostaviti da ne postoji tehnička mogućnost da nam ih energetska tvrtka dostavi. Sva pitanja vezana za priključenje objekta na elektroenergetsku mrežu uređena su Zakonom od 10. travnja 1997. godine.
Zakon o energetici (časopis zakona br. 54, točka 348, izmijenjen i dopunjen), a propisuje uredbu ministra gospodarstva od 25. rujna 2000. o detaljnim uvjetima priključenja subjekata na elektroenergetske mreže, trgovanje električnom energijom, pružanje usluga prijenosa i mrežni promet rad mreže i standardi kvalitete usluge kupcima (Časopis za zakone br. 85, točka 957).