- Ne gubite vodu nakon kuhanja povrća
- Zašto je ova voda dobra za zalijevanje cvijeća?
- Biljna voda, ali bez soli!
- Važna temperatura vode
Voda nakon kuhanja povrća jednostavno se izlije u sudoper. I to je velika greška. Stoga nemojmo više nikada rasipati vodu, koja je odlična, prirodna hranjiva tvar za sobne biljke. Voda nakon kuhanja povrća bogata je nutrijentima koje vole sve kućne biljke i cvijeće.
Otpad? Mi smo specijalisti u tome. Često niti ne shvaćamo potencijal mnogih proizvoda ili otpada od hrane kojeg se rješavamo. Ponašamo se mehanički, bacamo ih u smeće ili izlijevamo u sudoper, kao u slučaju vode nakon kuhanja povrća. I ne isplati se to raditi.Ovu vodu od sada čuvajte i njome zalijevajte cvijeće. Njima je to vrijedno.
Ne gubite vodu nakon kuhanja povrća
Kuhanjem krumpira, peršina ili mrkve u vodu ulaze vrijedni minerali koji su izvor hranjivih tvari za biljke.
Zalijevanje povrća i cvijeća takvom vodom ne samo da jača biljke, već potiče njihov rast i razvoj. Odlična je, a usput i besplatna zamjena za umjetna gnojiva. Budući da je voda nakon kuhanja povrća vrsta prirodnog, ne baš koncentriranog uvarka, koji sadrži mnogo kemijskih spojeva i minerala, ali u malim količinama, ne nosi rizik od pretjeranog gnojenja biljaka ili onečišćenja okoliša.
Omogućuje vam i korištenje kuhinjskog otpada u skladu s nedavno modernim zero west trendom.
Zašto je ova voda dobra za zalijevanje cvijeća?
Voda nakon kuhanja povrća je bogatstvo brojnih spojeva i minerala koji se prirodno nalaze u povrću (magnezij, fosfor, kalij, željezo, cink, natrij, mangan, kalcij, bakar), zbog čega je pogodna za opskrbu gotovo sve vrste kultiviranih biljaka.
Biljna voda, ali bez soli!
Ako želimo koristiti prirodni, mineralni uvarak, a to je voda koja ostane nakon kuhanja povrća, moramo imati na umu jednu vrlo važnu stvar. Takva voda ni pod kojim uvjetima ne može biti slana.
Ako posolite mrkvu tijekom kuhanja, preostala voda više neće biti za zalijevanje biljaka i morat ćete je baciti.
To je zato što kuhinjska sol (natrijev klorid) štetno djeluje na korijenje biljaka, otežava im upijanje vode i dovodi do pojave koja se naziva fiziološka suša (biljke venu jer ne mogu upijati vodu , iako je dostupan u supstratu). Biljke koje su mu izložene počinju oboljevati, sušiti lišće i mladice te naposljetku ugibati (na natrijev klorid posebno su osjetljivi grmovi crnogorice, ali i mnoge druge biljke). Destruktivno djelovanje soli na razvoj biljaka može se lako uočiti na mjestima gdje se zimi koristila sol za ceste, sličnog sastava kuhinjskoj soli.
Također vrijedi zapamtiti da se sol preporučuje i kao prirodni herbicid, koji uništava korov na mjestima udaljenim od uzgoja ukrasnog ili korisnog bilja (npr. na stazama, između ploča za popločavanje itd.).
Dakle, želimo li vodu nakon kuhanja povrća koristiti za zalijevanje i prihranu uzgojenog bilja, ne dosoljujmo je, a ako ne možemo zamisliti obrok bez soli, posolimo povrće nakon kuhanja i vadeći ih iz vode. Tom prilikom također možemo pokušati smanjiti količinu soli u prehrani, jer njezin višak šteti ne samo biljkama, već i našem zdravlju.
Važna temperatura vode
Posljednja važna stvar na koju moramo obratiti pozornost kada želimo koristiti prokuhanu vodu za zalijevanje biljaka je njena temperatura. Biljke ne podnose zalijevanje vodom visoke temperature, a još više vrućom, pa prije nego što posegnemo za posudom s vodom u kojoj smo prethodno kuhali jaja ili povrće, provjerimo je li se dovoljno ohladila i postigla sobnu temperaturu, inače možemo oštetiti korijenje biljaka, što dovodi do njihovog izumiranja.