Objašnjavamo koje su vrste unutarnjih instalacija i koje su formalnosti vezane uz njihovu izvedbu, kako bi trebao izgledati ugovor o izvođenju instalacijskih radova. Unutarnje instalacije jedan su od najvažnijih elemenata kuće. Na njih se tada spajaju svi uređaji. Pravilno izvedene instalacije unutar kuće određuju njezinu funkcionalnost pa o njima treba razmišljati unaprijed, već u fazi planiranja gradnje.

Koje su vrste unutarnjih instalacija?

Razlikujemo sljedeće vrste unutarnjih instalacija:

1. Električna instalacija

Prva vrsta unutarnjih instalacija koju možemo pronaći u domovima su električne instalacije. Sastoji se od raznih vrsta žica, električnih utičnica, razvodnih kutija, rasvjete kao i uzemljenja i razdjelnika. Prilikom gradnje kuće potrebno je pravilno projektirati njihov raspored, vodeći računa o udobnosti korisnika i namjeni prostorija te budućem rasporedu električnih uređaja u stanu. Dobro rješenje je prethodno se konzultirati s projektantom koji će savjetovati najoptimalnija rješenja. Prvo morate odrediti svoje potrebe za električnom energijom. Također je potrebno navesti procijenjeni broj uređaja koji će biti priključeni na napajanje, tj. svu elektroniku, kućanske aparate, rasvjetu itd.

Važno! Prema važećim propisima, standardni napon koji iz elektrane dolazi u naše domove trebao bi biti 230V.

Možemo birati između više različitih varijanti smještaja i postavljanja elektroinstalacija:

  • površinske instalacije - vrsta instalacije kod koje se i električni vodovi i drugi elementi montiraju direktno na već ožbukane zidove bez kopanja utora. Takozvani trake za maskiranje. Nadgradnu instalaciju čine električni vodovi (različitog presjeka ovisno o tome da li napajaju utičnice ili rasvjetna mjesta), nadgradne priključnice sa ili bez uzemljenja, koje su u hermetičkoj izvedbi, namijenjene za vlažne prostore. Za takvu instalaciju također su potrebne zidne kutije (jednostruke, dvopolne ili veće) i zidne sklopke (jednopolne, dvopolne, ponekad i hermetičke izvedbe). Nadgradni instalacijski sustav nedvojbeno je najmanje kompliciran za instalaciju, a elektrika se lako može zamijeniti. Loša strana ovog rješenja je pak stilska neusklađenost s bilo kojim uređenjem interijera, kao i potreba da se montaža iz sigurnosnih razloga izvede s većom pažnjom nego kod podžbukne izvedbe.
  • ugradbene instalacije - sustav podžbukne instalacije sastoji se od okruglih električnih žica skrivenih u tzv. cijev. Ovakav način postavljanja osigurava minimalistički interijer, čistoću i prostranost. Ono što je također karakteristično ovdje je jednostavnost i brzina montaže, kao i mogućnost jednostavne zamjene električnih kablova u budućnosti. Osim toga, proizvođači takvih instalacija nude cijeli niz rješenja koja zadovoljavaju individualne potrebe korisnika kako bi se osigurala udobnost njihove uporabe. Loša strana je svakako cijena njihove izrade i montaže.
  • zidne instalacije - ovaj sustav instalacija je prilično moderan. Sastoji se od ravnih električnih kabela položenih na višežilne zidove i maskiranih slojem žbuke. Prednost ovog sustava je izbjegavanje potrebe za kovanjem zidova, a nedostatak - problematična i komplicirana zamjena elektrike u budućnosti.
  • podne instalacije - ovaj sustav se koristi kratko vrijeme, najmoderniji je način postavljanja elektroinstalacija.Električne žice su raspoređene ispod poda i postavljene u vodove kako bi se spriječilo oštećenje instalacije. Ovo je nedvojbeno najekstetičniji sustav montaže, ali i najteži za implementaciju, a time i najskuplji. Osim toga, može biti problematično izvršiti bilo kakve popravke u budućnosti, stoga bi za ovu vrstu električnih instalacija trebali odabrati iskusne stručnjake.

Osim osnovnih električnih priključaka u kući, vrijedi razmotriti i pitanje dodatnih priključaka koji bi se mogli pokazati korisnima, npr. priključak za portafon, ulazna vrata, vrtnu rasvjetu itd.

2. Plinska instalacija

Plinska instalacija dovodi plin u našu kuću kroz posebne cijevi obojene žutom bojom. Ova instalacija omogućuje lakše zagrijavanje kuće i zagrijavanje vode. Montažu plinske instalacije treba strogo povjeriti osobi s posebnim kvalifikacijama, a cjelokupnu instalaciju iz sigurnosnih razloga provesti tek nakon završne obrade zidova.

Važno! Plinska instalacija ne smije biti prekrivena ili skrivena na bilo koji način.

S obzirom na način dovoda plina u zgradu razlikujemo dvije vrste plinskih instalacija:

  • instalacije na prirodni plin - najčešća varijanta. U tom slučaju potrebno je izvršiti priključak na plinsku mrežu, a
  • instalacije s tekućim plinom (tzv. LPG) - ovdje se koristi poseban spremnik koji se nalazi izvan zgrade.

Plinska instalacija uključuje elemente kao što su: cijevi, spojnice, obujmice, slavine, regulacijske armature, plinomjere, zaštitnu i brtvenu opremu, kao i reduktore tlaka. Tu su i revizijski otvori koji omogućuju pristup instalacijskom sustavu u slučaju bilo kakvih problema.

3. Instalacija grijanja

Razlikujemo dvije vrste instalacije grijanja:

  • standardna instalacija grijanja - izvodi se cijevima do zidnih radijatora ili
  • sustav podnog grijanja - izvodi se ispod podnog sloja.

Sustav grijanja osigurava pravu temperaturu u prostorijama. Da bi bio najučinkovitiji, trebao bi biti dizajniran na način koji omogućuje ravnomjernu raspodjelu temperatura. O načinu grijanja trebali bismo razmišljati u fazi izgradnje kuće. Bez obzira koji sustav odabrali, tržišna ponuda grijanja je izuzetno bogata pa ćemo sigurno pronaći optimalno rješenje za sebe. Ukoliko nemamo znanja ili iskustva u ovom području, vrijedi se obratiti stručnjacima.

4. Vodovodne instalacije (vodovod)

Prva vrsta unutarnjih instalacija koju možemo susresti u našim domovima je vodovod i kanalizacija.To je sustav međusobno povezanih elemenata, zahvaljujući kojima je moguće opskrbiti pojedine prostorije na svakoj etaži objekta hladnom vodom i toplom komunalnom vodom (bez nečistoća, pogodnom za pranje i konzumaciju). Voda se može opskrbljivati iz gradskog vodovoda ili npr. iz našeg privatnog bunara.

Vodna instalacija se sastoji od:

  • cijevi - uz njihovu pomoć voda se pravilno raspoređuje po objektu, pod pravim pritiskom i uz održavanje najveće kvalitete;
  • konektori i spojnice - spajaju različite dijelove instalacije i mijenjaju smjerove vodovodnih cijevi. Nakon odgovarajuće zaštite sprječavaju istjecanje vode iz instalacije;
  • oprema uključujući:

- kontrolne armature, u obliku ventila,

- sigurnosne armature koje hvataju čestice štetne za vodovodni sustav,

- mjerna armatura u obliku vodomjera za mjerenje potrošnje vode i

- izvlačenje armatura, čiji je zadatak izvlačenje vode iz instalacije.

Vodene instalacije razlikuju se po konstrukciji i materijalima koji se koriste u izradi (npr. čelične, bakrene ili plastične cijevi). Stoga je vrijedno unaprijed razmotriti koje će rješenje biti najpovoljnije u određenoj situaciji, uzimajući u obzir otpornost određenog materijala na vanjske čimbenike, troškove izgradnje cijelog vodovodnog sustava ili razinu složenosti njegove montaže.

Projekt vodoopskrbnog sustava važan je dio dokumentacije. Vrlo je važno predvidjeti mjesto kuhinje i kupaonice na početku gradnje. Zatim je potrebno planirati postavljanje tzv točke zahvata vode, koje obično uključuju priključke:

  • u kupaonici: umivaonik, WC, bide, tuš i kada,
  • u kuhinji: sudoper, perilica posuđa, hladnjak,
  • u praonici, garaži, kotlovnici: perilica rublja, pomoćna komora, slavina,
  • izvan zgrade: ventil na zidu za dovod vode, npr. za zalijevanje vrta.

Kada planirate uređenje vodoopskrbnog sustava, također vrijedi pažljivo planirati položaj i veličinu kade, tuša, umivaonika ili WC školjke.

5. Instalacija kanalizacije

Kanalizacijska instalacija je vrsta sanitarne instalacije čija je zadaća odvođenje iskorištene vode iz naše kuće u obliku kanalizacije, koja kroz kanalizaciju odlazi do gradskog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kućanstva ili do kućna septička jama.

Ovisno o namjeni razlikujemo sljedeće vrste kanalizacijskih sustava:

  • sanitarna kanalizacija - zadužena za odvodnju kanalizacije iz individualnih sanitarnih uređaja postavljenih u kući u kanalizacijski sustav (komunalni ili kućni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ili septička jama),
  • odvodnja kišnice/oborinske vode - odgovorna je za otjecanje kišnice i otopljenog snijega iz urbaniziranih područja s nepropusnom podlogom (npr. krovovi, ceste, prilazi, pločnici, parkirališta) i njihovo ispuštanje u prirodne rezervoare kao što su rijeke ili jezera ili sustavu infiltracije,
  • kombinirani kanalizacijski sustav - kombinacija sanitarne i oborinske kanalizacije koju karakterizira prikupljanje svih otpadnih voda s područja unutar tzv. slivno područje kanalizacije i njihovo ispuštanje u prijemnik u obliku tekućeg vodotoka.

Međutim, ovisno o lokaciji razlikujemo:

  • unutarnja kanalizacija - sabirna mjesta za otpad nalaze se unutar zgrade i
  • vanjska kanalizacija - sabirna mjesta izvan kuće.

U građevinskom smislu svaka kanalizacija se sastoji od sljedećeg:

  • kanalik, tj. kanalizacijski priključak,
  • prilazi, tj. dijelovi koji spajaju sanitarije s usponima,
  • kanalizacijski usponi, poznati i kao silazne cijevi,
  • horizontalne odvodne cijevi,
  • sifoni, inspekcije (sredstva za čišćenje), ventilacijski otvori i podni odvodi.

6. Teletehničke instalacije i alarmi

I prije početka gradnje kuće vrijedi razmisliti hoće li nam trebati dodatne tehničke instalacije. To su prvenstveno sljedeći sustavi:

  • portafonski sustav - sastoji se od portafona s mikrofonom, zvučnikom i tipkom za poziv postavljenom na porti, te telefonske slušalice sa zvučnikom, mikrofonom i tipkom za otvaranje kapije koja se nalazi u zgradi. Umjesto klasičnog portafona možete isprobati i video portafon koji ima dodatnu kameru u vanjskoj kaseti, a u kući je postavljen panel sa monitorom.Prijenos signala između kućne stanice i prijemnika u zgradi može se obaviti žicama ili radiom,
  • alarmni sustav - sastoji se od centrale, sirena, kontrolnih uređaja i raznih senzora. Kao i u slučaju portafona, možete odabrati sustav s kabelima postavljenim unutar zgrade i (eventualno) vrta ili bežični sustav,
  • monitoring sustav - sastoji se od elemenata kao što su snimač, disk kamere (koji se postavlja u kućište snimača), napajanje, kabeli za povezivanje kamera, utikači za napajanje kamere i razdjelnik struje. Tržišna ponuda na području nadzornih sustava izuzetno je bogata, stoga vrijedi razmisliti za što će se koristiti, kako će se koristiti i što od njega očekujemo. Da biste olakšali instalaciju, trebali biste unaprijed razmisliti o odgovarajućem postavljanju kamera,
  • sustav klimatizacije - sastoji se od isparivača, kompresora, kondenzatora, ekspanzionog ventila i ventilatora.Ovdje ključnu ulogu ima rashladno sredstvo (u obliku tekućine koju obično preporučuje proizvođač pojedinog uređaja) koje komprimirano i ekspandirano cirkulira u sustavu i snižava temperaturu zraka. Sustavi klimatizacije mogu se podijeliti u različite tipove ovisno o konstrukciji klima uređaja i rješenjima montaže. Zbog konstrukcije, odnosno broja jedinica od kojih se uređaj sastoji, klima uređaji se dijele na monoblok rješenja (klima uređaj se sastoji od jedne jedinice), split rješenja (klima uređaj se sastoji od dvije jedinice) i multisplit rješenja ( klima uređaj se sastoji od dvije jedinice). Što se tiče mogućnosti ugradnje klima uređaja, razlikujemo zidne klima uređaje, zidne i stropne klima uređaje (nazivaju se i stropni klima uređaji), podne klima uređaje, kazetne klima uređaje i kanalske klima uređaje,
  • sustav ventilacije - u obiteljskim kućama koriste se dvije vrste ventilacije: gravitacijska (prirodna) ili mehanička (dovodna i odsisna).Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje gravitacijske ventilacije, mora se osigurati pravilan dovod i odvod zraka. Ako je kuća hermetična i dobro izolirana, mehanička ventilacija bit će neophodna kako bi se osigurao kontinuirani dotok zraka, jer osigurava učinkovitu izmjenu zraka u svim vremenskim uvjetima. Ova vrsta ventilacije sastoji se od kanalskog ventilatora, kanala i odsisnih rešetki smještenih u prostorijama koje zahtijevaju ventilaciju (kupaonice, kuhinje, sobe bez prozora) i odvoda iskorištenog zraka izvan zgrade koji se postavlja u vanjski zid ili u krov (odvod pločica). Ukoliko je takva ventilacija dodatno opremljena izmjenjivačem topline (rekuperatorom), omogućuje mjerljive uštede u povratu toplinske energije zimi.

Je li za unutarnju instalaciju potrebna građevinska dozvola?

U skladu s odredbama zakona o gradnji treba projektirati građevinu sa svim potrebnim instalacijama.To znači da građevinski projekt mora sadržavati i projektiranje svih instalacija. Takav će projekt biti potreban bez obzira je li za zgradu potrebna građevinska dozvola ili prijava građenja.

Prema važećim odredbama Zakona, Zakon o gradnji ne zahtijeva rješenje o građevinskoj dozvoli, ali zahtijeva prijavu graditeljstvu upravi za arhitekturu i graditeljstvo:

1. mreža (članak 29(1)(23):

  • elektrane nazivnog napona ne većeg od 1 kV,
  • vodovod,
  • kanalizacija,
  • termalno,
  • plin s radnim tlakom ne višim od 0,5 MPa;

2. veze (članak 29(1)(23):

  • struja,
  • vodovod,
  • kanalizacija,
  • gas,
  • termalno,
  • telekomunikacije

Izrada priključaka zahtijeva izradu lokacijskog plana na temelju kopije važeće matične karte ili jedinične karte usvojene u Državnom geodetsko-kartografskom izvoru. U slučaju izgradnje elektroenergetskih priključaka treba primjenjivati odredbe Zakona o energetici. Međutim, pri izgradnji vodoopskrbnih i kanalizacijskih priključaka primjenjuju se odredbe Zakona o zajedničkoj vodoopskrbi i zajedničkoj odvodnji otpadnih voda. Ovo se ne odnosi na situaciju kada je investitor prijavio građenje (čl. 29a Zakona o gradnji).

Ni građevinska dozvola ni prijava nisu potrebni za radove koji se sastoje od postavljanja instalacija unutar i izvan građevine u uporabi. Međutim, to se ne odnosi na plinske instalacije (članak 29. stavak 4. točka 3. d) Zakona o gradnji).

Kada su u pitanju plinske instalacije, prema čl. 29 sek. 3. točka 3.d Zakona o gradnji, za izvođenje radova koji se sastoje od postavljanja plinskih instalacija unutar i izvan građevine u uporabi nije potrebna građevinska dozvola, već je potrebna prijava upravi za arhitekturu i graditeljstvo.

Projekt unutarnjih instalacija

Projekt unutarnjih instalacija prvenstveno treba sadržavati:

  • tehnički opis instalacije,
  • bilo kakve kalkulacije,
  • shema instalacije,
  • popis materijala i
  • planovi instalacije.

Ovdje vrijedi pripremiti sve tehničke nacrte instalacijskih elemenata, njihov raspored, kao i dijagrame vodomjera i plinomjera. Dodatno presliku ovlasti projektanta, njegovu izjavu, važeće preslike članstva u komori i sl.

Investitori se često pitaju trebaju li projekti unutarnjih instalacija biti uključeni u građevinski projekt. Stvar ne olakšava ni činjenica da se propisi u ovoj oblasti stalno mijenjaju. Trenutno, nakon izmjena koje su stupile na snagu 19. rujna 2020. godine, projekti unutarnjih instalacija trebaju biti uključeni u tehnički projekt.Ovo je obavezan element građevinskog projekta.

Tehnički projekt uključuje pitanja kao što su opis strukture, rezultati proračuna, energetske karakteristike, a često i takve geološke i inženjerske studije i geotehničke uvjete za podizanje zgrade. Ovaj projekt treba uzeti u obzir ne samo opće informacije, već i uvjete priključenja izdane od strane vodovoda, plinare i općine. Osim toga, ovaj dokument treba sadržavati opće podatke i detaljne upute vezane uz pojedine instalacije, materijale, uređaje i armature. Osim toga, bit će potrebne kartice za odabir uređaja, popis standarda i pravnih akata za provedbu i prihvaćanje instalacija, kao i smjernice za izvođače određenih industrija.

Iako je tehnički projekt nužan element građevinskog projekta, on se ne mora priložiti uz zahtjev za građevinsku dozvolu. Treba ga pripremiti prije početka građevinskih radova. Međutim, čak ni u ovoj fazi, čak i kod podnošenja obavijesti o planiranom početku izvođenja radova, ne postoji obveza dostavljanja tehničkog projekta uredu.Međutim, dužna je dostaviti izjavu projektanta o izradi tehničkog projekta sukladno važećim propisima. Međutim, tehnički projekt mora biti predočen u posljednjoj fazi investicije, priložen uz zahtjev za izdavanje uporabne dozvole.

Važno! Uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole ne mora se priložiti tehnički projekt. Predaje se u završnoj fazi izgradnje uz zahtjev za uporabnu dozvolu.

Investitor je dužan voditelju gradilišta dostaviti izvedbeni projekt zajedno s tehničkim projektom. Voditelj građenja izjavljuje da je primio cjeloviti tehnički projekt, što potvrđuje odgovarajućim upisom u građevinski dnevnik. Također je dužan na svaki zahtjev predočiti tehnički projekt građevinskom nadzoru.

Ponekad tehnički projekt predviđa razne vrste dodatnih instalacija koje utječu na udobnost korištenja zgrade. Tu spadaju instalacije kao što su: portafon, mehanička ventilacija s rekuperatorom, klima uređaj ili solarna instalacija.

Moguće su izmjene tehničkog projekta, uključujući i izmjene instalacija. Takve promjene treba označiti u projektu, a zamjenske nacrte treba pripremiti, priložiti kao prilog dokumentima koji se podnose uz zahtjev za građevinsku dozvolu.

Troškovi interne instalacije

Koliko ćemo platiti izvedbu i ugradnju unutarnjih instalacija ovisi o površini kuće, koliko će i kakve vrste instalacija biti u objektu itd.

Na primjer, u obiteljskoj kući površine oko 150 m2 s podrumom i tavanom, cijena osnovne električne instalacije iznosi oko 15 000-20 000 PLN. U prosjeku se može pretpostaviti da je svakih dodatnih 10 m2 prostora oko 1000 PLN više. Trošak ugradnje dvostruke (osnovne) utičnice i polaganja jedne električne točke iznosi oko 50-100 PLN. Osnovna elektroinstalacija je: instalacija bez kamera, električnih roleta i dodatnih vanjskih priključaka.Procjena uključuje: materijal, rad, montažu osnovnih utičnica i konektora, kutije, sve potrebne mjere i pripremu sve dokumentacije.

Prosječna cijena plinske instalacije u obiteljskoj kući je oko 13 000 PLN. Platit ćemo njegove pojedinačne elemente na sljedeći način:

  • plinski kotao - cijene im se kreću od 1500 PLN do preko 5000 PLN. Izbor najskupljih peći također će uključivati potrebu za kupnjom skupljih grijača za 1000-1500 PLN,
  • priključak na kotlovnicu i plaćanje najma spremnika (u slučaju UNP-a) - 2000-3000 PLN.

Instalacije za vodu i kanalizaciju u prosjeku se cjenovno karakteriziraju na sljedeći način:

  • priključak na vodovodnu mrežu - od 1500 PLN do 2500 PLN,
  • priključak instalacije na točku zahvata vode - od 50 do 130 PLN/točka,
  • montaža vodovoda i kanalizacije - od 100 do 150 PLN/mb,
  • pristupi vodovodu i kanalizacijskom sustavu - od 200 do 250 PLN/kom. (u slučaju bakrenih pristupa cijena će biti viša),
  • kanalizacijske instalacije u kući i izgradnja kanalizacijskih vodova - od 300 do 400 PLN/komad,
  • odzračivanje kanalizacijskog sustava - od PLN 100,
  • septička jama - od 2.000 PLN do 7.000 PLN (kasnije, odvod otpadnih voda oko 15 PLN/m3),
  • kućni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda - od PLN 6.000,
  • podno grijanje - od 30 do 50 PLN/m2

Što se tiče prosječnih troškova dodatnih unutarnjih instalacija, oni su sljedeći:

  • interfon - od 350 do 500 PLN/bod bruto,
  • alarm - približno 120 PLN/bod bruto,
  • monitoring - približno 3000 PLN
  • klima uređaj - od 1800 PLN do 3000 PLN (uključujući kupnju i instalaciju, a zatim korištenje i servis),
  • ventilacija - od 14.000 do 25.000 PLN.

Naravno, ovo su samo okvirne cijene. Konačna cijena unutarnjih instalacija ovisi o mnogim okolnostima - odabranom sustavu ugradnje, odabranim uređajima, opremi i materijalima koji se koriste, načinu montaže, veličini kuće, individualnim očekivanjima investitora i drugim bitnim čimbenicima. Također vrijedi podsjetiti da se ti troškovi iz godine u godinu povećavaju za nekoliko posto, au posljednje vrijeme bilježimo posebno visok porast svih troškova vezanih uz gradnju kuće.

Pravna osnova:

  • Zakon od 7. srpnja 1994. - Zakon o gradnji (pročišćeni tekst: Glasnik zakona iz 2020., točka 1333, s izmjenama i dopunama)

Kategorija:

Rekonstrukcija