Ako je ostavitelj prodao nekretninu i novcem dobivenim prodajom namjeravao sebi kupiti stan, a nije to uspio učiniti prije smrti, pravo na stambenu olakšicu prelazi na njegovog nasljednika.

Sadržaj

  1. Što je stambena naknada?
  2. Mogu li naslijediti stambenu naknadu?
  3. Sud o nasljeđivanju stambenih naknada

Pravo na nasljeđivanje stambene olakšice potvrdio je Vrhovni upravni sud presudom od 12.05.2023 (predmet br. II FSK 1324/20), kojom se odbija kasacijska žalba direktora Nacionalnih poreznih informacija protiv presude Vojvodskog upravnog suda u Varšavi od 28. studenog 2019. (spis br. III SA/Wa 791/19 ).

Što je stambena naknada?

Dohodak od prodaje nekretnine ostvaren prije isteka 5 kalendarskih godina računajući od kraja godine u kojoj je nekretnina kupljena oporezuje se po stopi od 19%.

Porezni obveznici mogu, međutim, koristiti olakšicu za vlastite stambene potrebe iz čl. 21 sek. 1. točka 131. Zakona od 26. srpnja 1991. o porezu na osobni dohodak (u daljem tekstu: olakšica za stanovanje).

  • Stambena olakšica 2023

Vlastite stambene namjene su:

  • kupnja prostora ili stambenog objekta ili zemljišta za izgradnju takvog objekta;
  • izgradnja ili obnova vlastite stambene zgrade (lokala);
  • rekonstrukcija ili adaptacija vlastite nestambene zgrade za stanovanje;
  • otplata kredita uzetog za vlastito stanovanje;
  • zamjena nekretnine za stan ili stambenu zgradu.

Stambena naknada izračunava se kao: (dohodak x troškovi stanovanja)/prihod=prihod oslobođen poreza. To znači da će postotak vašeg prihoda biti oslobođen poreza jer će se postotak vašeg prihoda potrošiti na stanovanje.

Međutim, trošak mora nastati unutar najviše 3 kalendarske godine od kraja godine u kojoj je izvršena prodaja. Prije 2019. rok je bio dvije godine od kraja godine u kojoj se prodaja dogodila.

Mogu li naslijediti stambenu naknadu?

O čemu je bio spor oko nasljeđivanja stambene olakšice? Oporučitelj (M.K.) je 2018. godine prodao stan čije je vlasništvo stekao u fazama - dijelom i nasljeđivanjem 1987. godine.a ostatak putem darovanja udjela u suvlasništvu u 2014. i 2017. godini. Dakle, stan je prodan u roku od pet godina od dana kupnje darovanih udjela. M.K. namjeravao je iskoristiti stambenu olakšicu (za prihod od prodaje nekretnine uz naplatu kupio bi stan u kojem bi živio). Nije uspio jer je tri mjeseca nakon prodaje umro.

Ostaviteljev prihod od prodaje nekretnine postao je imovina ostavine. Stekao je nasljedstvo u cijelosti oporukom M.S.

Nasljednik je podnio zahtjev za pojedinačno tumačenje poreznog zakona. Nasljednik je u prijavi naveo da pravo na stambenu olakšicu ima imovinsku dimenziju i kao takvo se može naslijediti temeljem čl. 97 § 1 Poreznog zakona.

Također je naveo da je gornja teza u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog upravnog suda (presude od 18. siječnja 2018., referentni broj spisa II FSK 3633/15 i II FSK 3634/15), u kojoj je izjavio je da :

  • " budući da predmetno pravo na stambenu olakšicu ima imovinsku dimenziju, a ostavitelj je za vrijeme trajanja predmetne olakšice umro, a nije uspio izvršiti troškove prije smrti, nasljednici imaju pravo trošiti naslijeđeni prihod u svrhe obuhvaćene analiziranim poreznim oslobođenjem, tj. u vlastite stambene svrhe;"
  • " vlastite stambene namjene u smislu čl. 21 sek. 1. točka 131. Zakona o porezu na dohodak vrijede za poreznog obveznika koji koristi ovu olakšicu, a ne za bilo koju drugu osobu. Naravno, dok je porezni obveznik živ to su njegove stambene namjene, ali nakon njegove smrti to će biti stambene namjene nasljednika."

Direktor Nacionalne porezne službe u pojedinačnom tumačenju izdanom 23. siječnja 2019. smatra nasljednikov stav netočnim. U obrazloženju je naveo da budući da ostavitelj nije poduzimao pravne radnje koje bi dovele do kupnje stana za vlastito stanovanje, prihodi od prodaje udjela u stanu stečenom u 2014.i 2017. oporezuje se paušalnim porezom na dohodak od 19%, a obveza plaćanja prelazi na nasljednika (nasljednik je osoba odgovorna za nasljedne dugove).

Prema poreznoj upravi, nasljednik nije u mogućnosti podmiriti stambenu olakšicu u ime ostavitelja, jer prava i osobne obveze usko vezane uz osobu umrlog, a koja uključuju stambenu olakšicu, nisu podložna nasljeđivanju.Ujedno je napomenuo kako je ova olakšica subjektivna i individualna, volja je poreznog obveznika, a ne obveza, te je stoga ova olakšica osobna.

Prema poreznoj upravi, odredbe čl. 97. st. 1. – 4. Poreznog pravilnika odnose se samo i isključivo na imovinska prava i obveze ostavitelja, ali se ne odnose na prava i obveze umrlog koji su usko povezani s njegovom osobom, što uključuje, među ostalim, ostaviteljeva pravo na porezne olakšice ili izuzeća. Prava i obveze osobne prirode nisu predmet nasljeđivanja u smislu odredaba Građanskog zakonika, niti ih preuzimaju nasljednici u smislu Poreznog pravilnika.Dakle, nasljednik nema pravo na olakšice i izuzeća proizašle iz odredaba Zakona o porezu na dohodak, na koje bi ostavitelj teoretski imao pravo, a koje zbog smrti ostavitelj ne bi mogao koristiti.

Protiv dobivenog tumačenja nasljednik je podnio prigovor, tražeći njegovo ukidanje u cijelosti i dosuđivanje troškova postupka. U odgovoru na pritužbu, ravnatelj KIS-a zatražio je njezino razrješenje i ostao pri svom stavu. Slučaj je potom prebačen Pokrajinskom upravnom sudu u Varšavi.

Sud o nasljeđivanju stambenih naknada

Pokrajinski upravni sud u Varšavi složio se s nasljednikom.

" U obrazloženju presude naveo je da sudska praksa upravnog suda dosta ujednačeno iznosi stajalište da se u pravilu tzv. stambena olakšica iz čl. 21 sek. 1. točka 131. Zakona o porezu na dohodak je pravo vlasništva u smislu čl. 97. st. 1. Poreznog pravilnika, predmet nasljeđivanja na temelju ove odredbe (primjerice, presude Vrhovnog upravnog suda: 18. siječnja 2018., II FSK 3634/15; od 29. studenog 2017., II FSK 2119/15; od 30. travnja 2015. II FSK 848/13; od 21. studenog 2012., II FSK 556/11; pravomoćna presuda Pokrajinskog upravnog suda u Lublinu od 4. studenog 2015., I SA/Lu 651/15)."

Novčana priroda ovog prava određena je činjenicom da porezni obveznik zbog ispunjenja činjeničnih uvjeta za stjecanje tog prava nema obvezu plaćanja obveze poreza na dohodak. Kao rezultat toga, iznos novca koji ostaje u imovini poreznog obveznika jednak je iznosu porezne obveze koju bi on platio da nije ispunio uvjete za oslobađanje od poreza.

Prema mišljenju suda, preuzimanje ostaviteljeva prava vlasništva od strane nasljednika ne može se shvatiti onako kako to interpretativno tijelo želi, da se ovaj koncept odnosi samo na vlastite svrhe ostavitelja, što ga čini osobnim. Nemoguće je ograničiti se samo na jezično tumačenje ove odredbe, gubeći iz vida cilj koji je zakonodavac želio postići uređenjem ove materije (u obrazloženju prijedloga zakona spomenut je poticaj za ulaganje prihoda u nova stambena ulaganja).

" Istina je da se propisi koji uređuju stambene olakšice odnose na vlastite stambene namjene, ali ti ciljevi vrijede za poreznog obveznika koji koristi ovu olakšicu, a ne za drugu osobu. Dok je porezni obveznik živ to su njegove vlastite stambene namjene, no nakon njegove smrti to će biti stambene namjene njegovih nasljednika."

Slijedom toga, budući da predmetno pravo na stambenu olakšicu ima imovinsku dimenziju, a ostavitelj je umro u razdoblju ostvarivanja predmetne olakšice te nije stigao podmiriti troškove prije smrti, pravo na potrošiti naslijeđeni prihod u svrhe obuhvaćene analiziranim poreznim oslobođenjem koji prelazi na nasljednike.

Sud je ukinuo osporavano tumačenje i naložio poreznoj upravi da preispita slučaj i pretpostavi da nasljednik ima pravo na oslobađanje prihoda koje je ostavitelj ostvario u vezi s prodajom nekretnine uz naknadu - ako u roku od Zakonom predviđenom roku nasljednik dodjeljuje naslijeđena sredstva za vlastite stambene potrebe, tj.stambene namjene nasljednika.

Presuda je pravomoćna.

Pročitajte također:

  • Porez na promet nekretnina. Kako izračunati porez?
  • Odbijanje nasljedstva ili prihvaćanje uz korist inventara 2023.? Kada se što isplati?
  • Otvaranje i objava oporuke: uzorak prijave
  • Nasljedstvo protiv posljednje volje i darovanja: nasljedno pravo

Kategorija:

Operacija kuće