Ova sezona grijanja već je vidjela tragičan niz trovanja ugljičnim monoksidom. Isplati se ugraditi detektore plina (ugljičnog monoksida) čiji nas alarm javlja kada se prekorači koncentracija plina u zraku. Vatrogasci pozivaju na odgovornost i poštivanje sigurnosnih pravila, odnosno opremanje kuće detektorom dima. Takav detektor stvarno spašava živote!

Opseg zaštite alarmnog sustava treba proširiti dodatnim detektorima plina ili požara, koji u suradnji s alarmnom centralom čuvaju imovinu i reagiraju na razne slučajne događaje.

Osjećaš li miris ugljičnog monoksida?

Ne! Ugljikov monoksid je plin bez mirisa, boje i vrlo otrovan. U tijelo ulazi putem dišnog sustava. Može uzrokovati oštećenje mozga i drugih organa, što može dovesti do smrti. Prema podacima Državnog vatrogasnog stožera, samo u sezoni grijanja 2020./2021. bilo je 2756 intervencija povezanih s ugljičnim monoksidom. Od posljedica trovanja ugljičnim monoksidom preminule su čak 43 osobe, a hospitalizirano je 1187 osoba. Ove godine već čujemo o daljnjim izvješćima o smrtonosnim trovanjima ugljičnim monoksidom.

Što možete pušiti?

Najčešći uzroci ugljičnog monoksida i gušenja su:

  • neispravne plinske peći
  • kvar bojlera
  • začepljeni dimnjaci
  • curi u sustavu dimnjaka
  • nepravilno korištenje kamina
  • neprilagođavanje sustava ventilacije standardima nepropusnosti prozora i vrata ugrađenih u prostoriju u kojoj se nalazi ložište/plamenik

Zato službe preporučuju provjeru uređaja kako bi se spriječila emisija ugljičnog monoksida. Vatrogasci apeliraju i pozivaju na ugradnju detektora plina u domove. Ovi jednostavni uređaji spašavaju živote.

Kako radi detektor požara?

U stambenim prostorima najčešće se koriste uređaji opremljeni vidljivim detektorima dima. Javljač požara reagira na prekoračenje praga koncentracije dima u optičkoj komori, odnosno na situaciju u kojoj zrak u njoj postane neproziran.

Drugu skupinu čine detektori opremljeni temperaturnim senzorima. Reagiraju kada dostignu zadanu, visoku vrijednost, obično 55-60°C. Alarm detektora požara također se aktivira kada temperatura u nadziranoj prostoriji naglo poraste.

Sve se više koriste višesenzorski detektori koji kombiniraju funkciju detekcije dima i promjena u temperaturi okoline. Integracija dvije najpopularnije tehnologije za otkrivanje ranih znakova požara u zajedničkom kućištu jamči brzu reakciju i trenutačno aktiviranje alarma.

Detektori požara u stambenim zgradama obično se postavljaju u svim spavaćim sobama, dječjim sobama, na sredini hodnika, a također iu najvišim dijelovima kuće. Preporuča se njima zaštititi sve prostorije.

Gdje montirati i kako radi senzor ugljičnog monoksida?

Ugljični monoksid je bez boje, mirisa i okusa, pa ga ljudska osjetila ne mogu osjetiti. Stoga je potrebno opremiti kuću s barem jednim uređajem za sagorijevanje goriva (lož ulje, prirodni plin, propan-butan, ugljen ili drva) sa specijaliziranim detektorima ugljičnog monoksida koji otkrivaju ovu otrovnu tvar.

U zgradama s više od jednog kata, preporuča se instalirati najmanje jedan detektor ugljičnog monoksida na svakom katu. U idealnom slučaju detektore ugljičnog monoksida treba postaviti svugdje gdje postoji potencijalni izvor ugljičnog monoksida, tj. u kotlovnici, u kupaonici s plinskim bojlerom, u kuhinji uz plinski štednjak, u dnevnoj sobi s kaminom. , kao i u prostorijama kroz koje prolazi kanal dimnjaka .

Detektor ugljičnog monoksida trebao bi raditi približno u razini očiju ljudi u prostoriji. Također je važno postaviti detektore na takav način da ne budu izloženi pretjeranom zagrijavanju ili izravnoj sunčevoj svjetlosti.

Detektori eksplozivnih plinova

Za zaštitu od eksplozivnih plinova najčešće su dizajnirani uređaji koji detektiraju samo jednu određenu tvar, ali postoje i višedetektorski detektori koji reagiraju na više plinovitih goriva ili npr. na metan i ugljični monoksid.

Detektori eksplozivnih plinova trebaju biti instalirani u prostorijama u kojima može doći do curenja plina, odnosno u kotlovnicama, plinskim štednjacima ili bojlerima, kao i u blizini plinomjera ili priključka, ako se nalaze unutar zgrade. . Prilikom postavljanja ovih uređaja strogo se pridržavajte uputa proizvođača.Detektori prirodnog plina postavljaju se visoko, često ispod stropa, jer je metan, koji je glavni sastojak ovog goriva, lakši od zraka. Detektori za plinove koji su teži od zraka (propan ili propan-butan) trebaju biti postavljeni na tlo na najnižoj točki. Treba provjeriti je li radno mjesto detektora na neki način odvojeno od ostatka prostorije arhitektonskim elementima koji mogu ograničiti slobodno širenje plina.

Sedativni detektori plinova

Detektori plinova za tretman obično se postavljaju u sigurnosne prostorije, stražarnice ili u karavane, kampere, kabine kamiona (gdje je volumen mali) i - sve više - i u stambenim zgradama.

U domovima se detektori plinova za spavanje postavljaju u spavaće sobe blizu kreveta, u visini glave ili malo iznad poda, jer su pare kloroforma teže od zraka.

Detektori poplave vode

Detektori poplave vode opremljeni su posebnim sondama koje u kontaktu s vodom signaliziraju kvar ili aktiviraju alarm. Postavljaju se u prostorijama gdje je opasnost od poplave najveća - u kupaonicama, WC-ima, kuhinjama, praonicama i kotlovnicama. Trebaju se nalaziti blizu potencijalnog izvora curenja.

Kategorija:

Rekonstrukcija