Detektor plina instaliran u kući treba kontrolirati i signalizirati opasne koncentracije eksplozivnih plinova u zraku - prirodnog i propan-butana, otrovnog ugljikovog monoksida i freona štetnih za okoliš.
Da budemo sigurni, u prostorijama gdje postoji opasnost od plina, isplati se ugraditi detektore plina (primjerene vrsti plina) koji će svjetlosnim i/ili zvučnim signalima obavijestiti o njegovoj prekomjernoj koncentraciji.
Detektor plina: kako radi
Detektori plinova postavljaju se u odabranim prostorijama u kojima postoji opasnost od emisije plinova, gdje mjere koncentraciju plinova u zraku i, ako se utvrdi njihova sigurna koncentracija, aktiviraju optičke i zvučne alarmne signale.
Kod detektora eksplozivnih plinova alarm se aktivira na donjoj granici vjerojatnosti eksplozije, kod detektora ugljikovog monoksida - kada se prijeđe donja granična vrijednost njegove koncentracije u zraku. Optičko slanje poruka provodi se pomoću diode koja emitira pulsirajuće crveno svjetlo, zvučno - putem signala jačine oko 85 dB.
Autonomni detektori plina imaju vlastiti senzor i signalni uređaj koji im omogućuje samostalno dojavljanje o prijetnji. Detektori plina koji su dio alarmnih sustava šalju signal na upravljačku ploču sustava. Zatim se za pokretanje alarma koriste optički i zvučni signalni uređaji uključeni u alarmni sustav. Ukoliko je centrala opremljena GSM modulom, informaciju o prijetnji zainteresiranima je moguće poslati i putem mobilnog telefona.
Detektor plina može raditi s magnetnim ventilom montiranim na plinskoj instalaciji koji će automatski isključiti dovod plina u instalaciju na signal s detektora te s ventilatorom koji će se uključiti kada detektira prekoračenje dopuštene koncentracije plina u prostoriji i pomoći u uklanjanju onečišćenog zraka.
Gdje montirati detektor plina
Detektori plina trebali bi biti instalirani u kuhinjama i kupaonicama u blizini štednjaka i plinskih bojlera, te u kotlovnicama ili tehničkim prostorijama u kojima rade otvoreni kotlovi ili grijalice. Detektori ugljičnog monoksida također će biti korisni u dnevnoj i spavaćoj sobi, ako postoji kamin, detektori freona - u prostorijama s klima ili rashladnim uređajima.
Instalacija plinskih senzora nije komplicirana i možete je sami napraviti. Detektor prirodnog plina treba postaviti:
- na zidu oko 2 m iznad poda (15-30 cm od stropa) - budući da je plin lakši od zraka, skuplja se u gornjim dijelovima prostorije;
- iznad vrha prozora ili vrata;
- dalje od ventilacijskih otvora;
- ne više od 8 m od potencijalnog izvora emisije plinova (bojler, grijač, štednjak).
detektor ukapljenog naftnog plina (LPG):
- 15-30 cm iznad poda jer je plin teži od zraka i nakuplja se na dnu prostorije;
- što je moguće bliže (ne više od 3 m) potencijalnom izvoru curenja plina.
Na putu između plinskog uređaja i senzora, odnosno u slučaju prirodnog plina - na stropu, a kod korištenja tekućeg plina - na podu, ne smiju biti pregrade ispod ili iznad razine ulaz senzora (grede, kutije, pragovi, odnosno stupnjevi). Ispravno postavljanje senzora ima presudan utjecaj na njegovu brzu reakciju na prijetnju.
Detektor plina može se napajati iz baterija, 230 V ili 12 V mreže, au slučaju kvara - iz baterije. Tu su i detektori plina koji se mogu spojiti na alarmni sustav ili sustav inteligentne zgrade, ako je njime opremljen. Tada će, osim signaliziranja prijetnje, biti moguće i druge radnje, primjerice automatski prekid dovoda plina ili prebacivanje mehaničke ventilacije u viši stupanj za brzu ventilaciju.
