Pravilno postavljanje cijevi iznimno je važan element kućnih instalacija. Rastući troškovi grijanja tjeraju nas da tražimo načine za uštedu energije. Jedan od njih bit će učinkovita izolacija cijevi. Kako to pravilno izvesti?

Razmišljajući o zaštiti kuće od gubitka topline, obično počinjemo s vanjskom izolacijom pregrada: zidova, krova, prozora. Zatim se usmjeravamo na izbor štedljivih uređaja i instalacija. Tek tada dolazi vrijeme za izolaciju instalacije, čime se sprječava nekontrolirani gubitak topline. U prošlosti se od toga često odustajalo radi uštede.U međuvremenu, trošak nabave izolacije nije visok u odnosu na dobivenu korist. Sukladno odredbama Tehničkih uvjeta kojima moraju udovoljavati građevine i njihova lokacija, investitor (projektant) je dužan svesti na razumno nisku razinu toplinske gubitke u prijenosu potrošne tople vode iu cirkulacijskim cjevovodima, u dovodu i povratne cijevi centralnog grijanja, kao i kod grijanja zraka (§118 odjeljak 3, §133 odjeljak 9 i 10). Zbog ovog zahtjeva gore spomenuti kanali moraju biti izolirani plaštom debljine i koeficijenta propusnosti navedenog u Prilogu 2 Uredbe.

Izolacija cijevi: topla voda i sustavi centralnog grijanja

Izolirani su prvenstveno kako bi se smanjio gubitak topline. Očito je da što niža temperatura vode za grijanje na dionici od izvora topline do radijatora padne, to bolje. Ako je temperatura vode koja ulazi u radijator blizu temperature vode na izlazu iz izvora topline (bojlera), kuća se može grijati relativno malim radijatorima.Ako se dovodna voda znatno ohladi dok teče kroz sustav, bit će potrebni mnogo veći radijatori da bi se postigao isti učinak. Cijevi za vodu za grijanje položene u pod u grijanim prostorijama ne moraju se provoditi u izolacijskoj podlozi. Dovoljno ih je postaviti na sloj polistirena i toplina će se instalacijom prenositi samo u prostoriju koja se grije. Međutim, tada se drveni pod (parket, daske ili mozaik) može osušiti. Izolacijski dijelovi instalacija na vrhu zidova imaju - osim zaštite od gubitka topline - i drugu funkciju. Pruža zaštitu od opeklina u instalacijama visoke temperature.

Cijevni sloj - usporedba materijala za izolaciju instalacijskih cijevi>

Vanjske instalacije

Kao cijevi koje prolaze kroz negrijane prostorije, izolirane su radi zaštite od smrzavanja. Kabeli prolaze izvan zgrada, ali na dovoljno velikoj - u skladu s poljskim standardima - dubini ispod površine zemlje takva izolacija nije potrebna.Dubina polaganja cijevi ovisi o dubini smrzavanja tla. Vodovodne cijevi treba polagati 0,4 m ispod dubine smrzavanja tla, računajući od kote tla do vrha cijevi, tj. od 1,2 do 1,8 m, ovisno o regiji zemlje (dubina prodiranja mraza je od 0,8 do 1,4 m). , odnosno ).

Posebne stezaljke (kopče) mogu se koristiti za spajanje dijelova izolacije, ali treba voditi računa da one buše zaostatak i spajaju ga samo točkasto. Bolji, iako dugotrajniji način je lijepljenje izolacije ljepilom

Izbor izolacije cijevi

Ovisi prvenstveno o temperaturi medija i materijalu cijevi te temperaturi okoline u kojoj se izvodi instalacija. Podloga ima to bolja izolacijska svojstva što je niži koeficijent toplinske vodljivosti. Izolacija od materijala s nižim koeficijentom toplinske vodljivosti može biti tanja od materijala s višim koeficijentom, ali će jednako dobro obaviti svoj posao.Važan je i koeficijent difuzijske propusnosti vodene pare (što veći, to bolji). Dobra izolacija treba biti veća od 3000. Uzimaju se u obzir i mehanička otpornost izolacije, neškodljivost za ljude i okoliš te - u slučaju izolacije postavljene izvan zgrade - otpornost na UV zrake.

Tvari koje se najčešće koriste kao izolacije u instalacijama su: mineralne anorganske tvari, npr. mineralna vuna; organski umjetni, npr. poliuretanske pjene, pjenasti polietilen, sintetička guma. Obloge se često dodatno štite aluminijskom folijom ili PVC oblogama kako bi se zaštitile od oštećenja i prodiranja vodene pare. Najpopularnija je izolacija od pjenastog polietilena. Koriste se primarno za izolaciju sustava centralnog grijanja i tople vode, ali i za hlađenje. Imaju dobra izolacijska svojstva na temperaturama od -80 do +105°C – bez obzira je li zrak oko njih suh ili vlažan.Ne upijaju vodenu paru, ali se mogu skupiti kada su izložene visokim temperaturama. Izolacija od poliuretanske pjene zadržava dobra izolacijska svojstva na temperaturama od -50 do +140°C.

Vrlo je važno da površina cijevi, fitinga i opreme kao i alati koji se koriste tijekom izolacije budu čisti i suhi. Svi elementi izolacije moraju tijesno prianjati jedan uz drugi kako ne bi bilo toplinskih mostova i žarišta korozije. Zaostatak treba spojiti s donje strane instalacije, kako bi u slučaju curenja cjevovoda voda mogla istjecati ispod izolacije, a ne skupljati se ispod nje. Instalacija se nikada ne smije izolirati dok radi, a nakon izolacije moramo pričekati 24 sata prije nego što je pustimo u rad. Kod izolacije cijevi položenih na nosače ili prethodno učvršćenih stezaljkama, svi pričvrsni elementi također moraju biti osigurani, inače će uzrokovati velike gubitke topline ili kondenzaciju te će cijela izolacija biti neučinkovita.

Kategorija:

Rekonstrukcija